Džamija Fethija. Crkva i džamija u istom kamenu.
Na glavnom trgu Bihaća stoji zgrada koja je istovremeno najstarija gotička građevina u Bosni i Hercegovini i funkcionalna džamija. Dvije epohe ugrađene u iste zidove. Prvi pisani spomen iz 1266. godine.
Pravu sliku Fethije donosimo uskoro, u saradnji sa Gradom Bihaćem i lokalnim partnerima.
Sazidana kao katolička crkva u trinaestom stoljeću. Pretvorena u džamiju 1592. godine. Današnja Fethija nosi oba imena u svom kamenu. Naziv "fethija" dolazi od arapske riječi feth, što znači pobjeda.
Crkva svetog Ante Padovanskog.
Najstariji pisani spomen ove zgrade datira iz 1266. godine, kada se spominje uz Dominikanski samostan u Bihaću. Sagradili su je dominikanci, vjerovatno u istom periodu kada i sam samostan. Posvećena je svetom Anti Padovanskom.
Građena je u gotičkom stilu, sa šiljastim prozorima i visokim krovom. Imala je osmerokutni zvonik sa zidanim tornjićima i visokim kamenim šiljkom umjesto krova. Iznad glavnog ulaza nalazi se rozeta, klasičan element gotičke arhitekture. To je danas najstarija sačuvana gotička građevina u Bosni i Hercegovini.
Klesari koji su radili na zgradi ostavili su šesnaest različitih klesarskih znakova na vanjskim zidovima. Svaki blok kamena nosi oznaku majstora koji ga je obradio. U dijelu oko glavnog ulaza nalaze se natpisi koji do danas nisu dešifrovani.
Grom, vatra, osvajanje.
U noći 25. maja 1578. godine grom je udario u zvonik. Tada se crkva više nije koristila kao bogomolja, nego je služila kao kasarna i spremište baruta. Eksplozija je uništila krov i unutrašnjost zgrade. Zidovi su ostali stajati.
Do 1586. godine, od obje bihaćke crkve, dominikanske i franjevačke, stajali su samo zidovi bez krovova. Grad je osamdesetak godina pružao otpor osmanskom napretku, ali pad je bio neizbježan.
Devetnaestog juna 1592. godine, osmanska vojska pod komandom segedinskog sandžak-bega Hasan-paše Predojevića osvaja Bihać. Ušavši u grad, zatekli su izgorjelu crkvu bez krova, samo zidove. Tada su, prema izvorima, platili katoličkim stanovnicima koji su napuštali grad da prerade zgradu u džamiju. Naziv "Fethija" označava pobjedu nad gradom koji se najduže odupirao.
Fethija, što znači pobjeda.
Osmanska prerada zadržala je gotičke elemente. Šiljasti prozori na južnom zidu, dekorativna plastika na zapadnoj fasadi, kameni klesarski rad. To je rijedak primjer arhitektonskog kontinuiteta, gdje se različite epohe vide na istom objektu.
Današnja munara sagrađena je 1863. godine, nakon uklanjanja dotrajalog starog zvonika. Kamen i klesarski rad izvedeni su tako precizno da se novi blokovi gotovo ne razlikuju od srednjovjekovnih. Munara je 1945. godine pretrpjela oštećenja šerefe, ali je sljedeće godine obnovljena.
U haremu iza džamije, među devet srednjovjekovnih nadgrobnih ploča koje su 1894. godine premještene u Zemaljski muzej u Sarajevu, ostao je prazan prostor. Originalne ploče, datovane između 1519. i 1565. godine, pripadale su hrvatskom plemstvu koje je služilo u Bihaću. Natpisi su pisani latinskim jezikom, slova humanistička i gotička. U haremu se danas nalazi mezar doktora Irfana Ljubijankića, ratnog ministra vanjskih poslova Republike Bosne i Hercegovine.
Dvadeset dva sa jedanaest i po metara.
Osnova džamije je pravougaona, dužine dvadeset dva metra i širine jedanaest i po metara. Visina zidova je deset i po metara, krovna konstrukcija dodatnih pet metara. Debljina zidova kreće se između jednog metra i dvadeset centimetara.
Cijela zgrada je sagrađena od klesanog kamena bihacita, lokalnog materijala koji je definisao mnoge građevine Bosanske krajine. Vanjska površina kamena je glatka i uglačana. Zidovi se završavaju vijencem koji se proteže cijelom dužinom objekta, osim na dijelu gdje izlazi munara.
Unutrašnje dimenzije iznose dvadeset metara i osamdeset centimetara dužine, devet metara i trinaest centimetara širine. Mahfil je u dva nivoa. Fethija je postala uzor za gradnju drugih džamija u Bosanskoj krajini, koje odlikuje izduženi molitveni prostor i izduženi prozori.
Mjesto koje
treba osjetiti polako.
Džamija Fethija nalazi se u centru Bihaća, na Trgu Džemaludina Čauševića. Pristup je pješački preko glavnog gradskog trga. Pošto je riječ o aktivnoj džamiji, posjete su moguće izvan vremena namaza, uz pažnju prema bogomolji.
Na fasadi se i danas vide klesarski znaci srednjovjekovnih majstora i šiljasti gotički prozori. Iznutra, jednostavan molitveni prostor pokazuje kontinuitet objekta koji je preživio dvije promjene namjene.
U blizini su rijeka Una, stara čaršija i obala koja vodi do drugih gradskih spomenika. Bihać se polako otkriva, vrijedi mu dati cijelo poslijepodne.
Ostala mjesta uskoro.
Soul of Bosnia raste mjesto po mjesto. Već su žive Kula Husein-kapetana, Kastel Banjaluka, Ušće Bosne u Savu i Stari grad Srebrenik. Stižu Most Mehmed-paše Sokolovića, Bobovac, Husejnija džamija u Gradačcu i stećci kod Radimlje. Svako mjesto sa svojom historijom i praktičnim vodičem.
Imaš sjećanje, fotografiju ili lokalnu priču o Fethiji? Ova priča je živa, pomozi nam da raste.
Predloži dopunu ove priče